Dvorišta mještana kriju masovne grobnice ubijenih Podrinjaca (FOTO)

Mještani naselja nadomak Zvornika u svojim dvorištima i oko kuća sami su otkrili nekoliko masovnih grobnica dok neki još uvijek tragaju za svojim najmilijima, ubijenim u Snagovu gdje je u osam masovnih grobnica do sada identificirano 580 ubijenih sa područja Podrinja

 

Nedžad Hasanović je 1992. godine izgubio oca Hakiju, jednog od 165 ubijenih mještana Snagova u Podrinju. Pokušavajući izbjeći sudbinu oca i drugih mještana, on se mjesecima sa trudnom suprugom krio u šumama, onim istim u kojima danas traži kosti oca. Vratio se u rodno mjesto, gdje s drugim povratnicima iščekuje izostalu podršku institucija, a snagu za život daje mu činjenica da je supruga preživjela i da su danas ponosni roditelji 28-godišnjeg mladića, piše BIRN.

BIH

PRIČA IZ SNAGOVA

Dvorišta mještana kriju masovne grobnice ubijenih Podrinjaca (FOTO)29/09/2020EKSHUMACIJA GROBNICE U SNAGOVU 2004. GODINE. FOTO: EPA/FEHIM DEMIRSHARE TWEET SHARE EMAIL KOMENTARI

Mještani naselja nadomak Zvornika u svojim dvorištima i oko kuća sami su otkrili nekoliko masovnih grobnica dok neki još uvijek tragaju za svojim najmilijima, ubijenim u Snagovu gdje je u osam masovnih grobnica do sada identificirano 580 ubijenih sa područja Podrinja

 

Nedžad Hasanović je 1992. godine izgubio oca Hakiju, jednog od 165 ubijenih mještana Snagova u Podrinju. Pokušavajući izbjeći sudbinu oca i drugih mještana, on se mjesecima sa trudnom suprugom krio u šumama, onim istim u kojima danas traži kosti oca. Vratio se u rodno mjesto, gdje s drugim povratnicima iščekuje izostalu podršku institucija, a snagu za život daje mu činjenica da je supruga preživjela i da su danas ponosni roditelji 28-godišnjeg mladića, piše BIRN.

 

 

“Mene je jednu noć nazvao naš komšija Bošnjak i tražio da mu dam novac, a on će taj novac proslijediti našem mještaninu srpske nacionalnosti, da označi mjesto gdje su ukopali moga oca”, počinje Hasanović u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) priču o potrazi za ocem koja traje 28 godina.

 

Opisuje da je osoba kojoj je dat novac trebala u noći štapom obilježiti mjesto ukopa njegovog oca.

“Ja sam to sve ispoštovao, platio sam i pronašao sam taj štap. On mi je još dodatno ispričao kako je preko puta tog mjesta ukopano više od trideset ljudi koji su iz našeg susjednog sela. I stvarno se na tom mjestu vidjela promjena u rastinju i vidjelo se da je tu nekada neko nešto rovio”, opisuje Hasanović, koji je odmah potom obavijestio Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH).

Grobnica nije pronađena, a Hasanović kaže da su ga tada ismijavali, iako je Institut ustanovio da se radilo o prekopavanju terena i vjerovatno izmještanju grobnice. To ga nije zaustavilo da nastavi traganje i isupuni svoju i posljednju želju njegove majke – da pronađe oca.

 

“Spreman sam i sâm kopati, ali da mi je da saznam bilo kakav trag. Ne ulazim u to više ko su ti ratni zločinci. Time neka se bave institucije. Ja sam i dalje spreman tražiti, speman sam platiti. Samo da mi je da pronađem svoga oca”, govori Hasanović, koji je osim oca, izgubio brojne članove šire porodice u Snagovu, među kojima i trudnu rodicu i njeno dijete.

Dvorišta od grobnica

U Snagovu je do danas otkriveno osam masovnih grobnica, u koje su ukopani brojni Srebreničani, Vlaseničani, Žepljaci i drugi koji su tuda bježali iz Podrinja. Prema podacima INO-a BiH, sedam grobnica, u kojima su pronađene žrtve iz 1995. godine, bilo je sekundarnog karaktera, dok su u jednoj primarnoj grobnici pronađene žrtve koje su 1992. godine likvidirane i zapaljene u garaži u Snagovu.

 

U grobnicama u Snagovu ukupno je identificirano 580 žrtava.

 

Mještanin Sadik Ibrahimović govori za BIRN BiH da je ispred njegove kuće u Snagovu, na čijim se zidovima i danas mogu vidjeti tragovi ispaljenih rafala, “napravljen pokolj nad civilima bošnjačke nacionalnosti”.

 

“Evo ovdje, ispred ove garaže, ubijeno je njih trideset i osmero. Ubijena je moja punica Šeća Dogić, moja svastika i njezin muž. Ubijane su čitave porodice. Bilo je i trudnih žena. Pobijena je cijela porodica Himze Krupinca”, kaže Ibrahimović.

 

Za ovaj zločin nikada niko nije odgovarao, te kako kaže Ibrahimović, njega, iako je svjedok mnogih strašnih događanja, nikada nijedna pravosudna institucija nije pozvala. On je o svemu spreman govoriti i još uvijek se svega sjeća, a kako kaže, svakodnevno i gleda tragove ubijanja.

 

“Ja koliko znam da je samo ovdje neki Zoran Obrenović iz našeg Srpskog Snagova bio nešto privođen, ali ne znam šta je sada s njim”, kazao je Sadik i dodao kako je prema njegovim informacijama ova osoba bila povezana sa dolaskom “ljudi iz Srbije”.

 

Za ubistva u Snagovu on odgovornima ne smatra komšije nego one koji su došli iz Srbije.

 

Prema podacima Tužilaštva Tuzlanskog Kantona u julu 2010. godine predmet protiv Zorana Obrenovića i većeg broja drugih osoba je u skladu sa Državom Strategijom za rad na predmetima ratnih zločina ustupljen Okružnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu, a dio predmeta Tužilaštvu BiH.

Iz Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu su potvrdili za BIRN BiH da su u radu imali dva predmeta koja se odnose na Zorana Obrenovića, ali da su oba predmeta 2015. prebačena Državnom tužilaštvu, gdje nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH.

Interpol je raspisao crvenu potjernicu protiv Zorana Obrenovića zvanog „Maljić“, koji se prema jednom od ranijih saopćenja Tužilaštva BiH nalazi u Srbiji.

Ibrahimović, koji se, uprkos svemu što je doživio, među prvima vratio u Snagovo, uz teške uslove uspio je obnoviti kuću i danas se bavi poljoprivredom.

“Ovo je moje. Ne bojim se nikoga. Ovdje su ljude palili, a mi smo ih onda kolicima izvlačili. Na njih su bacali i ovce, spaljene gume. Moja punica je pala na sina i tako ga je spasila. Ja sam ga izvukao. On danas živi vani, u Njemačkoj”, govori Ibrahimović.

izvor:https://www.fokus.ba/

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano
Autor: