Kako je nestao jugoslovenski Titanik

Razlozi havarije Berge Istre postali su predmet najfantastičnijih spekulacija

Od šezdesetih do osamdesetih godina, SFR Jugoslavija bila je jedna od pet najvećih brodograđevnih sila na svijetu. Na navozima istočnojadranskih škverova u tom su razdoblju sagrađene hiljade brodova, ti su brodovi plovili svim morima svijeta i proživjeli nevjerovatne sudbine. Piše Jutarnji list


Ipak - jedan od tih brodova imao je sudbinu neuporedivu i s jednim drugim, postao je slavan (ili zloglasan) kao ni jedan drugi. Kad je sagrađen, bio je najveći i tehnološki najsloženiji brod koji je SFRJ napravila. Kad je četiri godine kasnije potonuo, bila je to jedna od najgorih pomorskih nesreća te epohe. Ta nesreća potpirila je brojne spekulacije i brojne teorije zavjere.

Uzroci nesreće tog broda ni do danas nisu razriješeni. Mlađoj publici ime tog broda sigurno ne znači ništa. No, čitaocima koji pamte 70-e godine njegovo se ime utisnulo u sjećanje. Taj brod oni pamte kao jugoslavenski Titanik. Ime tog broda je Berge Istra.

 


Ovog petka, u sklopu filmskog festivala u pulskoj je Areni prikazan dokumentarni film koji nastoji rasvijetliti sudbinu tog jugoslavenskog Titanika. Riječ je o filmu “Berge Istra”, koji kao režiser potpisuje Dražen Majić, a kao koscenarist istaknuti pulski novinar Zoran Angeleski. Film Majića i Angeleskog bavi se nastankom i izgradnjom najvećeg jugoslavenskog tankera, njegovim misterioznim iščeznućem kod Filipina, kao i sudbinom njegova broda blizanca, Berge Vange.
Film pokušava dati i odgovor na središnje pitanje: kako se i zašto dogodilo da je gotovo novi orijaški tanker eksplodirao pored Filipina na Silvestrovo 1975.? Pritom, ne postoji podesnije mjesto za premijeru “Berge Istre” no što je pulska Arena. Jer, velebni i nesretni brod sagrađen je svega kojih stotinjak metara dalje, na navozima Uljanika, pa je priča o Berge Istri ujedno i velika, važna pulska priča.

Ovim filmom, ta se priča vratila kući. Brod Berge Istra bio je doslovno čedo svoje geopolitičke ere. Početkom sedamdesetih, Suecki je kanal zatvoren zbog rata Egipta i Izraela na Sinaju. Nafta iz Persijskog zaliva ne može do Evrope stizati Sueskim kanalom, nego putuje dugim putem, oko Afrike.

Da bi minimizirali troškove takvog mukotrpnog i sporog transporta, brodari od kraja 60-ih počinju naručivati enormno velike tankere, katkad veće od 200 hiljada tona. U brodogradnji se otvorila nova tržišna niša u kojoj je malo ko imao iskustva. U tu nišu početkom će se 70-ih pokušati ubaciti ambiciozna ekipa, na čelu pulskog brodogradilišta, ekipa koju su predvodili direktor Alfred Foskio i direktor proizvodnje, glavni inženjer Walter Wruss.

 

PrimorskeNovine.me

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano
Autor:
Najpopularnije
јун 5, 2020, 12:01 по подне - вук