Moj omaž Princu.

Broj 10 je glava, duša i srce ekipe, a ko je bolji nosilac tog broja od legendarnog Totija. Sada se poklonite, broj 10 više ne postoji.

Davno je bio septembar 1994. godine kada je mladi Francesco Totti postigao svoj prvijenac za Romu protiv Foggie. Davno je bio mart 1993. kada je isti mladić debitovao za Vučicu brotiv Breše. Davno je bila 2003. kada sam po prvi put zaigrao fudbalsku video igru i postigao golčinu sa 30 metara sa nekim koga ću 14 godina kasnije ispratiti u penziju.

Nisam ovdje da nabrajam njegove trofeje i nagrade kojih i nema puno. Ovdje sam da mu odam počast. Nije umro, otišao je u penziju a za sobom odvukao i broj 10 i lojalnost. To je upravo ono čega nedostaje u modernom fudbalu. Ono što navijač najviše cijeni, ono što se ne kupuje. Oprostiće navijač loš pas, veliki promašaj, izgubljenu titulu ali nikad, baš nikad neće oprostiti izdaju. Lojalnost je ono što se najviše cijeni jer to se ne kupuje.

Mogao sam sada nabrajati mnoge trofeje, mnoge individualne nagrade koje bi Toti osvojio da je uzeo novac i napustio Rim, da je otišao u Real Madrid da bude dio Galacticosa. Nije. Ostao je u Rimu. Ostao je lojalan Vučici jer desetine hiljada ljudi koji plaču  na stadionu  i ko zna koliko još koji brišu suze ispred malog ekrana bili su bitniji od miliona i blještavila. 

Elegantan na terenu i van njega, sa perfektnim pregledom igre, tehnički superioran, pasom koji bi i Pipa Inzagija našao van ofsajda da su igrali zajedno i udarcem kao da u nozi ima haubicu, bio je 23 godine igrač koji je samo trebao da kaže za koji treba potpisati pa da mu se blanko ček samo stavi na sto, ali Rim je bio iznad svega.

Osvojio je svoj Scudeto za koji je rekao da mu vrijedi više nego da je deset istih uzeo sa Juventusom ili deset titula sa Realom, jer šta je blještavilo novca prema desetinama hiljada koji kliču tvoje ime i gledaju te tako uzvišeno, i koji te vole. Para vrti gdje burgija neće rekao bi naš narod ali izgleda da se Princ Rima držao one da svi putevi vode u Rim. Čak ga ni na Football Manager-u nikad nisam uspio kupiti i odvesti iz voljene mu Rome, na običnoj video igrici.

Igrao je klasičnu desetku, uvijek negdje iza špica, onako iz sjene vrebao, razigravao, nosio Romu na ledjima, kapitenski. Navikao je na to stari Francesco. Na kraju krajeva kapitensku traku je zadužio nekad 1998. sa samo 22 godine i ponosno je nosio sve do 2017. godine.Neće se on petljati sa nekakvim Amerikanicama, Kinezima ni katarskim amaterima.

A i zašto bi? On je Talijan, gospodin, kapiten, princ, Rimljanin. On je poslednja klasična desetka. On je poslednji krik lojalnosti, i ja sam mu zahvalan na tome. Ne kao simpatizer Serie A, jer to nisam. Ne kao navijač Rome jer to nikada nisam bio. Ne čak ni kao ljubtitelj tog Rima već kao ljubitelj fudbala, sporta, kao neko ko je shvatio da iz fudbala u penziju ide broj 10 i riječ lojalnost. 

 

I da ne dužim kao što bi on dužio hodajući po terenu voljenog mu Olimpica dok se opraštao sa navijačima i natjerao mi suze na oči a moglo bi se o princu itekako dužiti.

Mogu još samo reći da ću pamtiti kako je izgledalo kako igra Totti. A zapamtiću i taj datum, 28.05.2017. godine, datum kada je jedan dio fudbala otišao u penziju.

Zbogom Francesco, zbogom lojalnosti, hvala ti za sjećanja.

Francesco Totti - Top 10 Goals ever |HD|

Those are the best Francesco Totti's Goals in my opinion. Hope you will enjoy this video :)Please live a like, a comment and if you want also suscribe... New...

Autor: Noctiis

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano
Autor: