Nikada ne hodamo sami

Popularna pjesma u početku zapravo nije ni bila namjenjena u tu svrhu već se njeno prvo pojavljivanje bilježi davne 1945. u mjuziklu "Carousel" producenata Rodgersa i Hammersteina. Godine 1963. godine lokalni muzičari "Garry and the Pacemakers" objavljuju singl pjesmu koja kroz jako kratko vrijeme pronalazi svoj put na tribine stadiona Anfield Road i od tog trenutka ova melodija postaje saastavni dio života svakog stanovnika Liverpool-a koji živi sa crvene strane Merseyside-a. Ova melodija nije postala samo pjesma koja se slušala u pabovima i barovima. Ova pjesma je postala ponos svake osobe koja je živjela i disala za svoj klub. Mnoge fudbalske zvijezde koje su igrale ne samo za Liverpool već i za gostujuće timove koje su posjećivale Anfield Road govorile su da je to nešto posebno, da prosto ne možete ostati imuni na činjenicu da i u porazu i u pobjedi, i u sreći i nesreći više od 50000 ljudi u isti glas pjeva svoju himnu, da 50000 ljudi svojim glasovima nosi svoj tim da i u teškim trenucima, i u teškim vremenima pronalazi svoj put do pobjede. Za mene lično, prvi put kad sam čuo ovu pjesmu davne 2005. u nezaboravnoj Istanbulskoj noći, iako ništa nisam znao o tom klubu, iako nisam ništa znao tada o životu još uvijek ostala je nevjerovatna. Vaš tim gubi sa 3:0 na poluvremenu u finalu najvećeg klupskog fudbalskog takmičenja. Vi ne odustajete. Ne napuštate vaše igrače, ma koliko teško vi ste i dalje tu. Te noći Istanbulskim nebom su se prolamale riječi "At the end of the road, there is a golden sky" koje su Liverpool iz nemoguće situacije odveli do titule šampiona. Te noći sam i ja postao jedan od njih. Te noći i meni je ta melodija postala sastavni dio života. Te noći sam shvatio zašto i koliko je ona bitna za svakog stanovnika Liverpoola koji živi za crveno.

Kroz godine ova pjesma je postajala himna i mnogih drugih klubova u svijetu, mnogi muzičari poput Dropkick Murphys-a i Andree Bocellia su ovu pjesmu pjevali na svoj način ali, kako to kažu Redsi, samo je jedan Garry i samo se pred tribinama Anfielda drhti kada začujete krik navijača koji dočekuju svoje heroje na Kopp-u.

Samo je jedan Liverpool i mi nikada ne hodamo sami.  I po snijegu i po kiši, i kroz pobjedu i kroz poraz.

Jer na kraju puta je Zlatno Nebo. Nebo za nas.

DJ.J.

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano
Autor: