Dostana Filipović, jedna od mnogobrojnih žrtava muslimanskog logora u Srebrenici. Njoj su vojnici Nasera Orića ubili supruga i sina, a nju ranili pa odveli u srebrenički zatvor gde je provela 56 dana. Tamo je danonoćno mučena i zlostavljana a od posledica tortura preminula je nedugo nakon izlaska iz logora. Za zločine još niko nije odgovarao!
Na području srebreničke regije u periodu od 1992. do 1995. muslimanske snage pod komandom Nasera Orića ubile su 3267 Srba, među kojima sedamdeset i dvoje dece. Na području srednjeg Podrinja registrovano je 29 logora i privatnih zatvora gde su mučeni, zlostavljani i ubijani zarobljeni srpski civili. Ipak, jedan od najstravičnijih logora je upravo onaj u zgradi opštinskog suda u Srebrenici.
Zgrada Osnovnog suda u Srebrenici tokom rata je služila kao logor gde su zatvarani, zlostavljani, silovani, prebijani i ubijani srpski civili. Ovaj logor, među Srebreničanima je poznat i kao "Srebrenički Aušvic" a upravo zbog stravičnih tortura i ubistava koja su tamo vršena. Kroz ovaj logor je prošlo najmanje 120 civila, a mnogi su upravo tu i okončali svoje živote.
Logori za Srbe u Srebrenici formiraju se već početkom maja 1992. kada ujedno i celokupno srpsko stanovništvo biva prognano. Maj 1992. obeležen je užasnim zločinima nad srpskim stanovništvom - masovnim egzekucijama, progonom civila, ubijanjem dece, silovanjima, mučenjem u logorima....Srbi su u tom periodu masovno i sistematski ubijani i istrebljivani u ime ideje o stvaranju "čiste muslimanske države" gde za druge vere i nacije ne bi bilo mesta. Masovni zločini su nastavljeni sve do februara 1993. godine kada srpski borci uspevaju koliko toliko da zaustave teror srebreničkih muslimana.
Među logorašima u "srebreničkom Aušvicu" bila je i Dostana Filipović, penzionerka od 63 godine iz sela Bjelovac kod Bratunca. Njeno selo napadnuto je 14.12.1992. od strane Nasera Orića i zločinaca iz Srebrenice. Ubijeno je 68 civila, među kojima i veliki broj žena i dece. Nekoliko žena je silovano pre smrti. Na kućnom pragu mučki i okrutno su ubijeni Dostanin suprug Dragoljub, sin Dragan (50) i rođak Stevo Filipović (41) kao i drugi članovi njene šire familije, kumovi i prijatelji. Ubijeni su iako nisu bili naoružani niti su učestvovali u borbama.
Dostana se skrivala u porodičnoj kući zajedno sa snahom Mirom, unucima - osmomesečnim Nemanjom i trogodišnjom Oliverom. Drugi sin Slavoljub samo je pukom srećom preživeo masakr budući da tada nije bio kući. Ženama u kući pridružio se i devetogodišnji dečak Brano Vučetić, prvi komšija kojem su ubijeni otac, majka i brat od 16 godina. Svi su se skrivali u kući nadajući se da će zločinci otići a pucnjava prestati.
Međutim, zlikovci su pucali po kući pri čemu je Dostana ranjena. Potom su bacili bombu od koje je ranjen dečak Brano koji i danas ima gelere.
Brano Vučetić je ispričao kako ih je tog jutra 14. decembra 1992. probudila gromoglasna pucnjava i jauci sa svih strana. - Otac me uputio u Mirinu kuću, da se sakrijem. Odlazeći, video sam veliki broj muslimanskih vojnika koji su nadirali sa obližnjeg brda i od Drine. Već su ulazili u kuće i palili ih. Mira, njena deca ija, sakrili smo se u ostavu, u potkrovlju kuće, misleći da smo na bezbednom. Samo nekoliko minuta kasnije, nešto je strašno puklo! - rekao je Brano. Bila je to bomba koju su orićevi zločinci bacili na nedužne civile, nakon čega su upali u kuću i zarobili ih.
- Sve me je bolelo, ali strah koji sam osetio kada me je zgrabio jedan vojnik bio je jači od bola. Osetio sam nešto toplo na glavi, a da nisam ni znao da sam ranjen gelerima bombe i da krvarim...Imao sam sapatnike mlađe od mene! Zarobili su me zajedno sa Mirom Filipović i njenom decom, tada osmomesečnim Nemanjom i dvoipogodišnjom Oliverom. U kuću u kojoj su se skrivali, upali su vojnici. - rekao je Brano. Miru i Brana su vezali i započeli sa "oštrenjem noževa". Nemanja je od straha vrištao, a njegova sestra Olivera - potpuno zanemela...- U prizemlju kuće dočekali su nas Mandža i Miš, tako su ih zvali ostali vojnici - nastavlja. Sve su prevrnuli, najeli se i napili, a, onda je počela svirepa igra oštrenjem noževa...
![]() |
Slavoljub Filipović i njegova porodica ponovo na okupu, godine nakon rata (Foto: Film Dosije Srebrenica) |
O masakru u Bjelovcu više puta je svedočila Radojka Seka Filipović, Dostanina druga snaha, inače predsednica Udruženja zarobljenih i nestalih opštine Bratunac. - Muslimani iz Srebrenice, pripadnici 28. divizije tzv. Armije BiH pod komandom Nasera Orića, došli su u moje selo Bjelovac, u moje dvorište, i za nekoliko sati ubili 68 Srba, među njima i moga supruga, svekra a ostale članove moje porodice su odveli u srebrenički zatvor. Svekrva je trpela užasne torture u logoru usled čega je i preminula par godina kasnije. U logor su odvedeni moja svekrva, jetrtva, njeno dvoje dece od osam meseci i tri godine kao i devetogodišnji dečak Brano Vučetić koji je spas potražio u našoj kući. On je naš komšija a muslimani su mu ubili oca, majku i brata od 16 godina. Opkolili su selo i ubijali na spavanju, pobili su sve što su mogli pobiti. Moju imovinu su opljačkali a kuću zapalili. To isto su uradili u svim selima oko Srebrenice. Ubijeno je preko 3000 ljudi. - rekla je Seka Filipović za RTRS.
U logoru su Filipovići kao i mali Brano proveli 56 dana gde su bili danonoćno mučeni i izloženi psiho-fizičkoj torturi. Orićevim zlikovcima nije bilo dovoljno što su Dostani ubili sina i supruga već su je odmah po zarobljavanju, tako ranjenu i premorenu, mučili i zlostavljali. Govorili su kako je super to što su joj najmiliji pobijeni jer to "zaslužuju svi Srbi". Da stvar bude još tužnija, muslimani su Dostani rekli kako je i njen drugi sin Slavoljub poginuo što nije bilo tačno. Tako je tuga ove žene bila još veća a dani u logoru još teži. Svakodnevno su je muslimani šikanirali, zlostavljali, uskraćivali joj hranu i osnovne namirnice.
Prema rečima logorašice A.O., takođe Srpkinje, muslimanski vojnici su sve zarobljenike psihički i fizički zlostavljali a dobro je upamtila "maltretiranje starice Dostane kojoj su muslimani ubili muža i sina a nju zarobili". Stavljali su joj nož pod grlo, vređali je svakakvim imenima, čupali je i pretili joj da će je zaklati. Dostana je odmah po dolasku u logor razdvojena od Mire i njene dece a srele su se opet nakon par nedelja kada je bio dan razmene.
"Dostana nije ličila na sebe, za mesec dana izmenila je lični opis, smršala je..bila je sva modra, natečena i potpuno crna od tortura", svedočila je Mira 2005. pred Haškim Tribunalom o stanju u kojem je zatekla svoju svekrvu. Nakon što su razmenjene dočekao ih je Slavoljub a Dostani je laknulo što je makar on preživeo masakr i što muslimanske glasine nisu bile tačne. Od strahovitog mučenja i zlostavljanja u logoru, Dostana je preminula veoma brzo.
Radojka Filipović svedoči da je njena svekrva Dostana umrla ubrzo nakon oslobađanja iz logora u Srebrenici početkom 1993. godine. Nije ostvarila nikakva prava niti su zločinci koji su nad njom počinili torturu kažnjeni.
- Podsjetiću da su moje jetrva i svekrva sa dvoje maloljetne djece nepuna dva mjeseca bili žrtve ratne torture. Od posljedica rata i zarobljavanja i svega što je preživjela u ratu, odnosno u zarobljeništvu, moja svekrva Dostana Filipović je umrla nedugo poslije - izjavila je Radojka.
O stravičnom masakru u Bjelovcu i zlostavljanju u srebreničkom logoru Mira Filipović i njen suprug Slavoljub svedočili su u Hagu. Davali su mnogobrojne izjave ali je zločinac Naser Orić ipak oslobođen a za monstruozne zločine do danas niko nije odgovarao! I domaće pravosudne institucije odbijaju da procesuiraju one koji su ubijali, silovali i mučili srpske civile u Bjelovcu.
- Ko je tog tragičnog dana moju porodicu opljačkao i zapalio našu kuću, ko je ubio mog oca Dragoljuba i brata Dragana, zarobio moje najmilije? - upitao se Slavoljub Filipović pre nekoliko godina i upitao da li će ijedan sud u BiH "otvoriti predmet o golgoti Srba iz Bjelovca". Slavoljub je istakao da se nikad nije oporavio od psihičke krize u koju je zapao na kraju prve ratne godine, kada su mu muslimanske snage iz Srebrenice ubile na kućnom pragu oca i brata, a majku, suprugu i decu zarobili.
izvor: portal istina i pravda portal srpskog naroda
(https://istinapravda1000.blogspot.com/)
Za objavu komentara morate biti prijavljeni.