PROFESOR IZ ZAGREBA IZNEO TVRDNJU DA JE ĐOKOVIĆ HRVATSKI TENISER: Evo kako je obrazložio svoj stav




PODRŽI NAS I LAJKUJ NAS NA FACEBOOK-U

Akademik Ranko Matasović, profesor na Odseku za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta, izneo je suludu tvrdnju da je Novak Đoković hrvatski teniser.

Matasović je, prenosi Večernji, rekao da je krajnje vreme da Hrvatska donese "Zakon o sportskom nasleđu".

 

"U povodu donošenja srpskog "Zakona o kulturnom nasleđu" kojim se tvrdi da su dubrovački pisci objavljeni do 1867. i srpski, mogu samo reći ovo: krajnje je vreme da Hrvatska donese "Zakon o sportskom nasleđu" kojim bi se dokazalo da je Novak Đoković i hrvatski teniser. Jer: Novak je staro hrvatsko ime (uporedi hrvatskoglagoljski "Misal kneza Novaka", Đokovićevi deda i baba su iz Vinkovaca, a za propadnost sportiste nekom narodu nije važno samo kako se on oseća, nego i ko mu je trener. Đokoviću je trener Hrvat Ivanićević. Na kraju, hrvatski "Zakon o sportskom nasleđu" odnosio bi se samo na sportiste rođene u bivšoj državi do 1991. godine pre neko što su Hrvatska i Srbija posle nezavisne. Đoković je rođen 1987.", rekao je Matasović.

"I da, sledeći istu logiku kao i srpski zakonodavci ("U doba pre nastanka savremenih nacionalnih država nema smisla govoriti o nacionalnoj pripadnosti pisaca, svi mogu biti svačiji...") moglo bi se tvrditi da je Dante i hrvatski pisac: u njegovo doba čitavo područje na kojem je on živeo (tzv. "Italija") bilo je pod istom crkvenom jurisdikcijom (papinom) kao i današnja Hrvatska, a delovi obe zemlje bili su pod istom svetovnom jurisdikcijom (mletačkog dužda, jedno vreme i Karla Roberta Anžuvinca); Dante je pisao na jednom romanskom idiomu (toskanskom; u njegovo doba nije postojao standardni italijanski jezik), a mnogi su se srodni romanski idiomi govorili i u Hrvatskoj (raguzejski, veljotski, jadertinski, staromletački), ergo... Dante je i hrvatski pisac", dodaje Matasović.

Sve dok nismo spremni takvu logiku dosledno da provodimo u svim slučajevima, bolje se držati zdravog razuma: Dante je italijanski, ne i hrvatski pisac; dubrovački pisci su hrvatski, ne i srpski. A Đoković je samo srpski teniser (i antivakser)."

Ovo je zamišljeno kao odgovor na donošenje "Zakona o kulturnom nasleđu" zbog čega je Hrvatska tužila Srbiju Evropskoj uniji.

Hrvatski Večernji list objašnjava da je u novom srpskom Zakonu o kulturnom nasleđu, koji je Skupština Srbije usvojila krajem decembra, stoji da u staru građu Srbije ulaze "izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi zaključno sa 1867.". To bi značilo da srpskom književnom nasleđu pripadaju i Marin Držić, najveće ime hrvatske renesansne književnosti, kao i Ivan Gundulić, najznačajniji hrvatski barokni pisac.

Večernji piše da pokušaji svojatanja dubrovačkih književnika u Srbiji traju već neko vreme, a još 2015. objavljena je "Istorija dubrovačke književnosti" profesorke Zlate Bojović u kojoj stoji da dubrovačka književnost pripada Srbima i Hrvatima. Matica srpska je 2014. u okviru biblioteke "Deset svekova srpske književnosti" objavila knjigu hrvatskog pisca Ivana Gundulića u kojoj su "Osman" i "Suze sina razmetnoga", a najavljeno je da će u istoj ediciji srpske književnosti biti objavljeni drugi dubrovački pisci poput Marina Držića, Ive Vojnovića i Ruđera Boškovića.

Miodrag Linta, predsednik Odbora za dijasporu i Srbe u regionu Skupštine Srbije, kaže za "Informer" da je zagrebački filolog Ranko Matasović izneo veoma neozbiljan komentar da je Đoković "hrvatski teniser".

- Od dolaska HDZ na vlast 1990. godine traje ubrzani proces otimanja svega što je srpsko. Tako su ojkače, vrličko kolo i bećarac, iako su čista srpska kulturna baština, upisani u UNESKO-vu listu kao deo kulturne baštine Hrvatske. Što se tiče Zakona o kulturnoj baštini, slažem se sa stavom SANU i Matice srpske, koji dubrovačku književnost smatraju zajedničkom baštinom jer je štokavsko narečje osnova savremenog srpskog jezika. Činjenica je da je srpski jezik prisutan u Dubrovačkoj republici od njenog osnivanja. Štamparije u Dubrovniku su knjige štampale na ćirilici. Srpski tragovi u kulturi i književnosti Dubrovnika jesu veoma stari i kontinuirano ih je bilo u svim vekovima njenoga postojanja, do prvih godina 19. veka. O starini prisustva srpskih tragova govori i činjenica da je jedan deo teritorije Dubrovačke republike sve do četrdesetih godina 14. veka pripadao srpskoj državi - napominje Linta.

Kurir sport





Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Povezano