USTAŠE SU KLALE SVE ŠTO JE SRPSKO U GLINI, SAMO JE ON PREŽIVEO: Pravio se mrtav, bacili su ga u kamion sa LEŠEVIMA!

Posle Drugog svetskog rata, Ljuban Jednak je svedočio na sudu u Zagrebu o svim užasima koje je video i preživeo u glinskoj crkvi

Jedan od najmonstruoznijih ustaških zločina počinjenih nad nedužnim civilima srpske nacionalnosti tokom Drugog svetskog rata počinjen je u mestu Glina, gde je prema svedočenjima Ljubana Jednaka, jedinog koji je preživeo masakr u glinskoj crkvi, naš narod, više od hiljadu njih, ubijan noževima za klanje, bajonetima, kundacima, jer ustaše nisu htele da troše municiju na njih.

Ljuban Jednak je zajedno sa još 1.763 Srba iz Gline i okoline bio zatvoren u glinskoj crkvi Presvete Bogorodice 29. jula 1941. kada su ih hrvatske ustaše uhapsile i dovele u crkvu, a potom se svirepo iživljavale noževima (srbosek), maljevima i drugim hladnim oružjem.

Posle Drugog svetskog rata, Ljuban Jednak je svedočio na sudu u Zagrebu o svim užasima koje je video i preživeo u glinskoj crkvi, da bi se početkom 1990-ih, ponovo našao na udaru proustaškog režima strahujući ponovo za svoj život i imovinu, a onda i u avgustu 1995. za vreme "Oluje" došao u Srbiju sa kolonom od 250.000 Srba Krajišnika.

Na internetu, na Vikipediji, je dostupan inače stenografski zapisnik sa suđenja protiv ustaškog ministra Andrije Artukovića. i to sa stranica 48—61— AJ, dosijea broj 1268 u kojem se nalazi svedočenje Ljubana Jednaka, sina Vasilija, rodom iz Gornjeg Selišta, opština Glina sa stalnim boravkom u Glini, devetog dana glavne rasprave ovog slučaja, 24. aprila 1986. u Okružnom sudu u Zagrebu.

NDH, masakr, Gudovac, Ustaše

FOTO: WIKIPEDIA

Svedočenje vam prenosimo u celosti:

Kada se već smračilo iznenada smo čuli pred crkvom kamion i u crkvu su ustaše ušle vičući: "Palite odmah svijeće. Upitali su nas:

- Da li vi ljudi vjerujete u našeg poglavnika i u našu Nezavisnu Državu Hrvatsk? ' Mi smo svi odgovorili da vjerujemo. Na to su nam komandovali: Lezi, ustani, lezi, ustani i dok smo mi izvršavali ovu komandu oni su iz pušaka pucali po samoj crkvi koja je bila u polumraku. Zatim su nam izdali naređenje da se svi svučemo i da imamo ostati u košuljama i gaćama, dok smo sve svoje stvari morali baciti u ugao crkve. Poslije toga smo svi morali leći na zemlju, a ustaše su po iiama hodale i gazile nas.

- Po tome su nam naredili, da ustanemo i da se licem okrenemo prema zidu, a onda su oni pucali po crkvi, ali namjerno nisu nikoga pogodili, jer su nas time plašili. Malo iza toga ponovo su uzeli preda se Peru Miljevića i pitali: da li zna što o šumnjacima, kada je ovaj odgovorio da ne zna, jedan ga je ustaša uhvatio i na očigled sviju nas zabio mu nož u vrat potegavši prema dolje tako, da mu je rasporio cijela prsa. Miljević se srušio mrtav. Na ponovni poziv da se jave oni koji nešto o šumnjacima znaju, jer da će biti pušteni kući ako kažu sve što znadu, javio se jedan čovjek i rekao da će reći sve. On je rekao da su šumnjaci u blizini Topuskoga dizali u zrak bandere i dočekali jedan ustaški auto. Poslije toga ustaše su istome naredili da stavi glavu na jedan sto koji je u crkvi stajao, pa kada je glavu stavio na sto ustaša mu je zarezao u grkljan i naredio da pjeva. Međutim krv je iz njega šiknula nekoliko metara nadaleko, pa, kada nije mogao pjevati, udario ga je ustaša kundakom po glavi te mu se mozak izlio na stol. Nakon toga počelo je klanje ljudi od reda, kako smo stajali u crkvi. Uhvatili su jednoga po jednoga, povalili na stol, jedari je ustaša kleknuo na prsa, a drugi je uzeo nož i presjecao grkljaai. Nisu čekali da iskrvavii ili umre, već su ga polumrtvoga iznjeli iz crkve i bacili na kamion koji je pred crkvom stajao.

- Kada su poklali skoro tri četvrtine ljudi stali su da se odmore, a nakon toga uhvatili jednog starca pitajući ga: 'Hoćeš li nam dati tvoju ženu, sestru i kćerku?' On je odgovorio da hoće samo neka ga puste. Odmah iza toga uzeli su goreću svijeću i stavili mu je ispod brkova pa su mu tako palili brkove i obrve, a kasnije i oči. U to je priskočio jedan ustaša i viknuo: 'Majku mu srpsku, šta čekaš, kolji', te su ga odmah zaklali. Po tome su opet klali jednoga po jednoga, a kada nas je ostalo još pet ili šest ponovo su ustaše iznosili mrtve. U jednom trenutku, kada smo bili sam i skočio sam među one koji su bili već poklani i legao medu njih pritajivši se kao da sam mrtav.

- Kada su ustaše došle u crkvu opazili su da je jedan iz gornile zaklanih još micao pa mu je jedan ustaša cipelom razbio glavu, posle čega se isti umirio. Taj ustaša i mene je udario po glavi, ali ja se unatoč grozne boli nisam odao. Neko vrijeme iza toga jedan je ustaša iz vaiia viknuo, ovima u crkvi da dobro pripaze da li je neko na životu, jer će biti zlo po sve njih ako iko živ izađe. Da budu još sigurniji da su svi mrtvi išli su od lješa do lješa i zabadah još po jedan put svakome nož u srce ili u leđa. Ja sam strpljivo čekao ovaj udarac, ali kada je ustaša probadao one kraj mene stao je na mene i probio onoga sa strane, mimoišavši me. Iza toga počeli su iznositi mrtve iz crkve opet na kamione i hvatali su jednoga po jednoga za noge i bacali na kamion kao da bi bacili vreće. Kako je žrtava bilo mnogo, to su ih bacali jednoga na drugoga i to po tri do četiri na hrpe.

- Mene su bacili u kamion na najgornji red, pa kako je ovaj bio prepun, to su naredili da se leševi prebace i na drugi kamion. Tako su me pograbili za noge i bacili na drugi kamion, te sam udario glavom o neki železni predmet da mi se još i danas pozna. U drugi kamion bacili su me tako da sam ustima došao do prerezanog grkljana jednog mrtvaca iz čijeg je vrata još tekla krv, ali se nisam smio maknuti da se ne odam, već sam čvrsto stisnuo usta da mi ne uđe krv. Kada su nas natovarili vozili su nas prema Jukincu, a ustaše su za to vrijeme sjedili na lješinama i to dvojica kod nogu a dvojica kod glave, tako da sam se skoro ugušio jer nisam imao dovoljno zraka. Kada su nas dovezli blizu jedne šumice čuo sam gdje su viknuli šoferu: 'Vozi bliže grabi.' Kada su nas izbacili kod grabe bilo je tamo još mnogo ljudi, koji su čekali da budu pobijeni i pobacani u grabu. Tamo su silovali jednu ženu, te sam čuo kada su je pitali ko je, da je odgovorila da je učiteljica iz Bovića. Zatim su nas počeli bacati u grabu, pa su tako i mene pograbili za noge i bacili me u jedan ugao grabe. Na mene su bacili ovu učiteljicu, koju su poslije silovanja zaklali. Čuo sam kako je jedan ustaša rekao da treba pregledati učiteljicu da li ima prstenja jer bi se to dobro dalo prodati.

- Jedan je ustaša skočio u grabu i zbilja je iiašao prsten koji je skinuo sa ruke. U to je došao jedan kamion pim ljudi koje su jednoga po jednoga ubijali čekićima. Kako je lješina bilo toliko da im je izgledalo da neće svi stati u grabu, to su dvojica ustaša slagali lješine da bi što više stalo. U to se nekim pričinilo da neko diše u jami pa su otvorili paljbu iz pušaka u grabu te sam i ja tako pogođen u nogu. Ipak ja nisam dao od sebe ni jednoga glasa i dalje sam se pritajio kao mrtav. Kada je ustaša došao do mene da me 'složi' opazio je na meni dobru majicu, pa ju je svukao sa mene i ako je bila krvava. Ja sam za to vrijeme zadržavao dah kako ne bi odao znakove života. Poslije toga se sve primirilo. Ustaše su se udaljile i u šumarku razgovarale. Ja sam se potajice izvukao iz grabe, uvukao se u kukuruz i kroz šikarje odvukao se prilično daleko. Iz noge mi je curila krv jer sam bio ranjen. U zoru sam došao do mjesta Kurete i sakrio se u grm. Tu je naišao jedan čovjek koji me je prepoznao i odveo me svojoj kući. Kada sam kod njega bio oko 2 sata prolomio se lelek među ženama da dolaze ustaše da skupe narod za klanje. Ja sam se odmah sklonio u šupu moga strica gdje sam živio sakriven šest mjeseci ne izasavši nikuda, a hranu su mi gore donosili...

https://youtu.be/i2MozcCYdDc

Kurir.rs

Komentari

Za objavu komentara morate biti prijavljeni.

Jeste li uživali u ovom članku? Budite informisani pridružujući se našem biltenu!

Povezano
Autor: