Prvi septembar je dan kada se učenici osnovnih i srednjih škola spremaju za početak nove školske godine, to je period kada roditelji kupuju deci nove knjige, nov pribor pripremaju ći ih i savetovajući ih da pažljivo slušaju profesora i prate nastavu. Ovaj dan budi pomešana osećanja kod dece. Sa jedne strane, tužni su zbog završetka raspusta a sa druge radosni su i srećni zbog ponovnog susreta sa svojim vršnjacima, učiteljima i profesorima.
U Zvorniku ovaj datum je vezan isključivo za tugu budući da su tog dana pre 28 godina muslimanske snage izvršile najveći udar na Rastošnicu i okolna zvornička sela prilikom čega je ubijeno i nestalo preko 40 civila i branilaca sela.
Samo dan ranije, 31. avgusta 1992. okrutno je prekinut život Steve Spasojevića, dečaka srpske nacionalnosti. I Stevo se tih dana pripremao za školu i početak nastave, koja se doduše u tom periodu održavala vandredno, po skloništima i u znatno izmenjenim okolnostima budući da su grad i okolna sela bila danonoćno izložena granatiranju i snajperskom delovanju. Radovao se Stevo susretu sa drugarima i početku nastave.
Nažalost, taj 1. septembar nikada nije dočekao...umesto školskog, zvonilo je crkveno zvono. Njegovo bezbrižno detinjstvo prekinula je okrutna, zločinačka ruga koja je dugo vrebala svoju metu. A onda je tog poslednjeg avgustovskog dana, pakosno oko prepuno mržnje povuklo obarač i usmrtilo nedužnog dečaka. Bio je kriv zato što je Srbin i Pravoslavac. Bio je kriv samo zato što je naivno, veselo dete..Ubijen je u svom selu Milčevići snajperskim hicem sa položaja muslimanske vojske koji su tog, baš kao i prethodnih dana sejali smrt po Zvorniku, Rožnju, Rastošnici..ubijen je u 12-oj godini života. Svoj trinaesti rođendan proslavio bi 23. novembra, međutim umesto pesmom i dečijom grajom, Stevin rođendan je obeležen suzama, okupljanjem na groblju i večnom tugom njegove porodice.
Kome je i zašto bilo krivo ovo nedužno dete? Kome su bile krive starice i teško pokretni starci? Slabovidi, bolesni, nemoćni....
Bez sumnje, to su bile glavne mete džihad ratnika koji su do kraja 1995. ubili 1080 građana Zvornika, među kojima i 21-o dete. Najmlađa žrtva genocida i muslimanske agresije na Zvornik bio je Aleksandar Đorđić star godinu ipo dana, dok je najstarija žrtva bio Mihajlo Pantić, star 93 godine.
Izvor: Miroslav Janković - "Mrtvi vječna opomena živima"
Izvor: Istina i pravda portal srpskog naroda
Za objavu komentara morate biti prijavljeni.